TZ Ugljan Menu

Mozaik klupe

Mozaik klupe

Projekt "Svako misto svoju klupu ima" pokrenut je 2014. godine. Cilj projekta je svakom selu pokloniti jedinstvenu mozaik klupu.

Autorica Božica Kliman izrađuje mozaik klupe u suradnji s mještanima i turistima, a posebno je ponosna što je svojim projektom uspješno zainteresirala i uključila djecu i mlade.

Projekt potiče kreativnost, pozitivan duh i zajedništvo, a ima i ekološku dimenziju – reciklažom otpadnih materijala podiže se ekološka svijest svih koji sudjeluju u izradi.

Motivi na klupama vezani su uz povijest mjesta i tako povijest mjesta ostaje zapisana u mozaiku.

Mozaik klupe postale su „selfie point“. Dijeljenjem fotografija putem društvenih mreža, priča o mozaik klupama i Ugljanu prenosi se cijelim svijetom i stvara prepoznatljiv brend i turističku promociju otoka Ugljana.

Priča se nastavlja, autorica Božica Kliman nije se još umorila te smišlja nove klupe i projekte.

Prva klupa

Prva klupa

U sklopu projekta „Svako misto svoju klupu ima“, 2014. godine napravljena je prva javna mozaik klupa ispred ureda Turističke zajednice mjesta Ugljan.

Na klupi se posebno ističe simbol Svetog Trojstva kojeg tvore tijela triju riba s jednim okom. Taj se simbol nalazi na klaustru franjevačkog samostana svetog Jeronima iz 15. stoljeća., znamenitosti mjesta Ugljan smještenog u uvali Mostir. Ostatak klupe prikazuje razne morske motive. Budući da je ovo prva javna klupa izrađena u sklopu projekta, njezina izrada privukla je preko tisuću znatiželjnika, kako djece, tako i starijih, koji su poželjeli ostaviti svoj trag na klupi. Time je započeta tradicija koja će se nastaviti na svakoj sljedećoj mozaik klupi, a koja samo potvrđuje uspješnost ovog projekta.

Jeste li znali?

Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac! – poštapalica koju je često izjavljivao sveti Jeronim, svjestan svog temperamenta i nemirnog duha, postala je krilatica dalmatinskog načina života. Sveti Jeronim veliki je svetac s kraja 4. i početka 5. stoljeća, zaštitnik Dalmacije i prevoditelj Biblije na latinski jezik.

Klupa izlazećeg sunca

Klupa izlazećeg sunca

Sljedeće, 2015. godine, dolazi na red klupa u uvali Mostir, takozvana klupa izlazećeg sunca. Mjesto na kojem je klupa postavljena gleda prema pučini – posebno je lijep pogled ujutro kada sunce izlazi i svojim zlatnim zrakama obasjava cijelu uvalu. Od tuda naziv klupe, kao i motiv sunca koje izranja iz mora punog raznobojnih brodića sa stražnje strane.

S prednje strane je prikazana mjesna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, smještena na dominantnom brežuljku nedaleko uvale Mostir, a koja se prvi put spominje davne 1401. godine. Bočne strane klupe krase motivi koraljnog grebena i sidra.

Jeste li znali?

Oltarna slika „Uznesenje Blažene Djevice Marije“ u istoimenoj mjesnoj crkvi u mjestu Ugljan djelo je poznatog venecijanskog slikara Bartolomea Litterinija iz 1714. godine i proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom. To je djelo jedno od 33 koje je Litterini naslikao za crkve i samostane diljem Dalmacije. Osim na otoku Ugljanu, njegove slike nalaze se i u Zadru, Splitu, na otoku Braču, Hvaru i na području Dubrovnika.

Klupa zalazećeg sunca

Klupa zalazećeg sunca

Klupa zalazećeg sunca u mjestu Muline izrađena je 2016. godine. Prednja strana klupe posvećena je maslini i starom antičkom mlinu po kojemu je mjesto i dobilo ime.  Mlin datira još iz 1. stoljeća, a njegovi su ostaci do danas očuvani. Napravljena je i njegova replika koju turisti mogu posjetiti. Sivko, jedini živući magarac na cijelom otoku, dobio je svoju posvetu na jednom boku klupe, dok se na drugoj bočnoj strani koja gleda prema moru nalazi riba s ribičkim štapom. Ona svaku večer pozdravlja mjesne ribare koji isplovljavaju sa svojim brodicama nadajući se dobrom ulovu i poželi im sreću.

Stražnja strana prikazuje zalazak sunca koji je, prema mještanima, najljepši upravo na mjestu na kojem je klupa postavljena.

Jeste li znali?

Muline se mogu pohvaliti antičkim arheološkim nalazištem gdje su sačuvani ostaci bazilike svetog Ivana, villa rustica, mauzolej i uljara koja je bila u pogonu od 1. do 5. stoljeća. Upravo je ta uljara bila najveći pogon u tadašnjoj Liburniji i središte proizvodnje čuvenog liburnskog ulja koje se prodavalo širom Sredozemlja. O popularnosti tog ulja govori i recept za krivotvorenje rimskog pisca Apicija: „Ovako ćeš napraviti liburnsko ulje. U španjolsko ulje stavi oman, silj (zob) i svježe listove lovora, sve istucano, prosijano da bude fini prah. Zatim pečenu i istucanu sol ostavi tri dana i duže, miješajući pažljivo s vremena na vrijeme. Poslije toga pusti da miruje neko vrijeme i svi će misliti da je to liburnsko ulje.“

Burna klupa

Burna klupa

Izrada klupe u mjestu Sušica započela je 2017. godine, a mještani su joj od milja dali naziv „burna klupa“, s obzirom na njezin položaj, gdje je izložena i prkosi svoj silini vjetra i mora. To je posebice izraženo u zimskim danima kada orkanska bura nije rijetka pojava. Od tuda i inspiracija za motiv na stražnjem dijelu klupe, ružu vjetrova. S prednje strane klupe nalazi se motiv crnog grožđa posvećen nekoć bogatom vinogradarstvu na otoku koje polako izumire. Na bočnim stranama klupe nalaze se motivi jedrilica koje unatoč buri i dalje plove, kao i morskog konjica kao simbola bogatog otočkog morskog svijeta.

Jeste li znali?

Vinogradarstvo je nekoć bila vrlo bitna djelatnost na Ugljanu. Sredinom 19. stoljeća na Ugljanu se nalazilo čak 1169 vinograda. No potkraj tog stoljeća otok je pogodila bolest vinove loze. Također, zbog posebnog ugovora između Austro-Ugarske i Italije (tzv. vinske klauzule kojom se omogućuje povoljan plasman talijanskim jeftinijim, a kvalitetnijim vinima na tržište), brojni su otočani umjesto vinove loze odlučili posaditi masline i voćke. Od tada broj vinograda značajno opada, pa tako 2000. godine vinogradi zauzimaju tek 1,4 % poljoprivrednog zemljišta na Ugljanu. Možda baš ova klupa potakne preporod ugljanskog vinogradarstva!

Klupa s pogledom

Klupa s pogledom

Mozaik klupa u Guduću smještena je tik uz more, s pogledom na okolne otoke Sestrunj, Iž, Ravu i Dugi otok. Od tuda i naziv klupe. Njezina izrada započela je u rujnu 2018. godine, no zbog iznimno jakog juga i ružnog vremena koje je ugrozilo i samu statiku klupe, izrada se morala prekinuti. Zbog tih okolnosti bilo je potrebno dodatno ojačati klupu, stoga je njezino svečano otvaranje obilježeno tek 2019. godine kada je konačno dovršena. S prednje strane klupu krasi motiv crkve sv. Kuzme i Damjana, koja se nalazi u neposrednoj blizini Guduća. Sa stražnje strane prikazan je zalazak sunca koji je, s obzirom na pogled s klupe, posebno lijep na tom mjestu. Kao posveta svim lokalnim ribarima koji tradicionalno idu u noćno pecanje liganja, motiv s jedne bočne strane je upravo ta morska poslastica, dok im s drugog boka svjetlo daje svjetionik.

Jeste li znali?

Crkva sv. Kuzme i Damjana nalazi se u uvali Ljokini i sagrađena je u 11. ili 12. st. u kasnoj predromanici. Prema legendi, sagradio ju je kao zavjetnu crkvu trgovac Torricella, koji se spasio u brodolomu i doplivao na to mjesto. Najstarija je sačuvana crkva u mjestu Ugljan. Sveti Kuzma i Damjan bili su dva brata blizanca i liječnici koji su, prema predaji, besplatno liječili ljude i na taj način mnoge privlačili da se preobrate na kršćanstvo. Pripisuju im se i mnoga čudesna izlječenja, a kao najneobičnije, koje se često prikazuje u slikarstvu, spominje se presađivanje noge s netom preminulog Etiopljanina na bijelca.

Klupa povratka

Klupa povratka

U želji da na poseban način obilježe 40 godina svoje poznate ljetne fešte, mještani Čeprljande poželjeli su 2019. godine ukrasiti svoje mjesto unikatnom mozaik klupom. Ova je klupa, zbog žurbe da bude gotova prije fešte, završena u rekordnom roku od deset dana. To samo pokazuje posebno zajedništvo mještana koje je inspiriralo naziv ove klupe, jer tko god jednom dođe u ovo pitoreskno mjesto, u njega se uvijek želi vratiti. Od tuda i motiv na stražnjoj strani klupe – slogan mjesta „Sve san obaša, vode je nojbolje“ napisan lokalnim dijalektom. Prednja strana posvećena je regati brodica koja se održava svake godine na dan održavanja fešte, odnosno svake prve subote u kolovozu. Jedna bočna strana posvećena je simbolu mjesne udruge „Idro“ koja je i pokrenula ideju izrade klupe u njihovom mjestu. Na drugom su boku prikazane flora i fauna morskog svijeta.

Jeste li znali?

Čeprljandska fešta seže u daleku 1979. godinu kada je pokojni mještanin Dragutin Karlović dobio ideju da tadašnje vrlo popularne „Jadranske susrete“ dovede u Čeprljandu.

Mještani su tada odlučili da će se fešta održavati prve subote u osmom mjesecu, čega se drže i dan danas. Duge godine održavanja, ponuda i organizacija same fešte stvorili su svojevrsni brend ovog događaja koji je postao nadaleko poznat, kao i slogan „Sve san obaša vode je nojbolje“ koji se nalazi na klupi. Osim uživanja u bogatoj gastro ponudi dalmatinskih jela spremljenih od samih mještana i zabavnog muzičkog programa, posjetitelji mogu sudjelovati i u tradicionalnom defileu brodica na sam dan fešte – od uvale Čeprljanda do uvale Sušica.

Sav prihod fešte, kao i donacije, ulažu se u mjesto Čeprljanda kroz radne akcije, uređenja mjesta, projekte i manifestacije.

Klupa na Batalaži

Klupa na Batalaži

Klupa u mjestu Batalaža izrađena je također 2019. godine u istoimenoj uvali. Na stražnjoj strani klupe prikazan je izlazak sunca koje naizgled izranja iz mora. Prednja strana klupe prikazuje brodice koje se mogu promatrati s mirnog mjesta, ispod stabla, na kojem je klupa smještena i s kojeg se pruža pogled prema pučini. Na toj su strani također prikazane flora i fauna morskog svijeta. Na jednom boku prikazana je lavanda, a na drugom sidro i kolut za spašavanje na kojem je ispisan naziv mjesta Batalaža.

Jeste li znali?

U uvali Batalaža pronađeni su ostaci rimske vile. To su vile koje su građene u doba Rimskog Carstva, a s hrvatske strane Jadrana pronađeno ih je mnogo, no još nisu u potpunosti istražene. Zanimljiv opis glavnih značajki rimskih vila dao je Plinije Mlađi koji kaže da se s vile mora pružati lijepi pogled, ali i posjetitelji moraju imati pogled na najljepše dijelove vila izvana. Vila također mora imati sobu za disanje, tj. opuštanje, jer vila je prostor mentalnog i fizičkog zdravlja. Nadalje, prostor mora biti otvoren i pokretan, kako bi kroz njega slobodno prolazio zrak, svjetlost i ljudi. Kuću i vrt moraju činiti zatvoreni i otvoreni prostori koji se isprepliću.

Varoška klupa

Varoška klupa

Unatoč neizvjesnosti zbog koronavirusa i prilagođenoj dinamici rada i izrade, klupa u Varoši dovršena je 2020. godine. Na prednjoj strani klupe nalazi se simbol fafarikule ili ladonje, mediteranskog stabla kojeg je u prošlosti na otoku bilo u velikom broju. Na stražnjim stranama prikazan je demižon kao simbol vinogradarstva na otoku i crkva sv. Hipolita i Kasijana, koja se nalazi u neposrednoj blizini mjesta. Ostali motivi na klupi su morski svijet, sunce u zalasku i košara s voćem i povrćem, kao simbol plodonosnog otoka na kojem uspijevaju mnoge kulture.

Jeste li znali?

Crkva sv. Hipolita i Kasijana u Varoši izgrađena je u 11. ili 13. stoljeću. U dokumentima se prvi put spominje 1374. godine. Titulari sv. Hipolit i sv. Kasijan proširili su se iz Italije na Dalmaciju u vrijeme talijanske dominacije. Naglašeniji je sv. Hipolit, poznat u povijesti kao prvi protupapa, jer je zagovarao nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi. Nakon što je na vlast u Rimskom Carstvu došao Maksim Trački, sv. Hipolit i sv. Poncijan (tadašnji legitimni papa) protjerani su na Sardiniju, gdje su obojica umrla mučeničkom smrću. Sv. Kasijan djelovao je kao kršćanski učitelj u vrijeme cara Dioklecijana koji ga je protjerao iz Rima. Umoren je 13. kolovoza 302. godine. Taj se dan slavi kao spomendan tih svetaca te se u crkvici slavi misa.