Povijest

Ugljan je nastanjen od mlađeg kamenog doba što nam dokazuju pronađena kamena strugala stara oko 3000 godina, a dvije arheološki neistražene pećine (Karinja jama i pećina na Farču) vjerojatno skrivaju i starije ostatke. Prve naznake o imenu otoka imamo kod Plinija koji kaže da se nasuprot Zadra nalazi otok Lissa. Prvi po imenu poznati narod koji je obitavao u Ugljanu su Liburni, Ilirsko pleme. Oni su u 4. stoljeću prije Krista sagradili naselje na brdu Čelinjak, iznad zaseoka Muline, i utvrdili ga. Taj bedem i nekoliko pravokutnih Liburnskih kuća sačuvan je i do danas.

Drugo Liburnsko naselje je sagrađeno na brdu Kuranj. Po obrambenom bedemu koji izgleda kao prsten, vitica (lat.corona) brdo dobiva ime. Pažljivim promatranjem bedem je vidljiv i danas. Liburni su se bavili poljoprivredom, stočarstvom, ribolovom.

Rimljani osvajaju Ugljan sredinom 1.st.pr.kr. Po imenu jednog od kolonista Gellia kojem je rimski osvajač liburnske zemlje dodijelio na otoku imanje Gellianum posum dobiva ime. Ugljansku zemlju vlast rimske kolonije Zadar priključuje gradskom zemljištu, parcelira ga u kvadrate 714 x 714 m te dodjeljuje svojim građanima na uživanje ili pak vlasništvo.

Stanovnici ilirskog plemena Liburna ostali su vjerojatno u rubnim dijelovima mjesta, baveći se stočarstvom, ribarstvom i radeći kao najamna radna snaga novih rimskih doseljenika. Kolonisti na novim ugljanskim imanjima grade gospodarsko stambene zgrade Villae Rusticae čijih je ostataka do naših dana sačuvano desetak. Najveće su villa na gospodskoj gomili prema punti Supetar i Stivon u Mulinama gdje su sačuvani i ostaci rimskog mlina za meljavu maslina, villa u Batalaškoj vali, villa u Fortoštini, villa na Ladinoj njivi i Ćinti u Čeprljandi.

U ranom srednjem vijeku Slaveni i Hrvati polako naseljavaju Ugljan o čemu nam svjedoče ostaci kamenih pleternih ukrasa i niz toponima po mjestu, najviše 44 posvjedočenja popova glagoljaša i glagoljska pisana ostavština. Većina zemlje je i dalje u vlasništvu komune Zadar koji ga dodjeljuje na korištenje ili pak vlasništvo najpoznatijim zadarskim plemićkim obiteljima koje u 16. i 17. stoljeću grade svoje stambeno gospodarske zgrade - dvorce.

Najpoznatiji su dvorac obitelji Califfi, kasnije Beršić, danas dvor Krešimir Ćosić u Gornjem Selu, dvorac obitelji Lipeus u Batalaži danas pansion Stari dvor, dvorac obitelji Damijan Vrgada danas Villa Oleandar, dvorac obitelji Bartolozzi, kasnije Medović danas vlasništvo obitelji Crnošija u Lučinom Selu, dvorac obitelji Ponte danas vlasništvo obitelji Stipanić, dvorac obitelji Stocco danas apartmani, Kaštel u Čeprljandi promijenio je nekoliko vlasnika, dvorac obitelji Vlatković zvani Kranjac, dvorac obitelji Benja kasnije prodan obitelji Ferra u Ćinti. Domaće stanovništvo bilo je slobodno, imalo svoje kuće, okućnice, nešto zemlje, slobodnu ispašu.

Godine 1905. Ugljanci postaju vlasnici zemlje koju su dotad obrađivali za veleposjednika Medovića. Krajem 19.st. prvi stanovnici napuštaju mjesto, odlaze u pomorce i na rad u prekooceanske zemlje. Teško zarađen novac šalju svojim obiteljima koje ga ulažu u izgradnju novih prostranijih kuća. Većina tih stoljetnih kuća i dan danas su domovi nasljednicima starih pomoraca i mjesto za odmor gostima Ugljana.